23

srijeda

svibanj

2012

Lički krumpiri

Oduvijek slušam priče da su lički heroji bili najhrabriji, omladinci na radnim akcijama najbolji, lički živalj najpošteniji, a krumpiri najveći. Tako sam dobio želju posaditi izvorne ličke krumpire usred kontinentalne Rvacke.. preko poznanika od prijatelja u drugom koljenu, preko njegove babe i njene tete uspio sam rezervirati 10 kila sjemenskog krumpira. I to godinu dana unaprijed. Ispalo je kao da naručujem endemsku biljku iz Amazonske prašume pa čekam da je prenesu u crijevu nekog ovisnika, toliko je bilo teško do te toliko cijenjene sjemenske robe.
U međuvremenu sam dobio certifikat izvornosti sjemena, teta od te babe poručila mi je da je to sjeme u njiovoj vamiliji najmanje 120 godina i da nikad nije omanulo. Krumpiri su nešto između rukometne i košarkaške lopte, žuti ka med i isto tako slatki. I kad sam već pomislio da neće biti ništa od tog drevnog sjemena zove mene čoek u šest popodne da dolazim po krumpir, hitno! "Znaš obilaznicu pa tamo gdje se skreće za Goricu? E, tamo ti je sa strane vidit ćeš rozasta zgrada. Ja sam ti krumpire ostavijo u podrumu lijevo od bicikla. Ne brini ništa, samo uđi i uzmi, tamo su pokriveni kartonom da netko ne vidi. Ja sam mora nastavit za Njemačku pa nemorem čekat, a tu živi moj školski iz sela al nije doma danas. Odveza je ženu u bolnicu."
Pod okriljem noći krumpiri stigli doma, mrežasta vreća pa još zamotana crnom od smeća. A unutra zlatnožuti krumpiri! Vreća 25 kila u koju je sigurno natrpano 30 kila , al valjda su u Lici i vreće jako velike.
Došlo doba sadnje.. posadio ja to pa sjednem i čekam. Prošlo dva tjedna izašli krumpiri, točnije tri reda izašla, tri ne, pa opet tri izašla. Što je sad ovo? Čekam ja još mjesec dana da se odluči i ova zadnja trećina al ono ništa. Kako je moguće da su baš kompletna tri reda odlučili ne razmnožavati se?
To mi smrdi na pobunu i bojim se da ću jedno jutro na parceli ugledati među krumpirima natpis „ŠTRAJK“ iliti „PROSVJED“ i parole poput „Nećemo u tuđu zemlju“, Lika je naša kolijevka“, „Bolje mrtav ležat nego u tuđoj zemlji rasti“!
A mislio sam da ima istine u tome kad mi je kolega iz vojske, Ličan po rođenju nahvalio Golfa jedinicu da on nije ima boljeg auta, i da je Kadet dobar al ne toliko, i da nema boljeg neg kad ispečeš Ličke pole...

16

nedjelja

listopad

2011

Dokumentarni program HRT-a

Upravo sam pogledao na HRT 2 reprizu dokumentarnog filma "Ode dućan" za kojeg scenario i režiju potpisuje Miro Branković još daleke 2005. godine. Riječ je o nezgrapnoj trgovini na kotačima koja je jedina poveznica sa svijetom siromašnih ličkih sela. Trgovina nije važna samo zato da bi stanovnicima donijela namirnice, nego i dobru volju i pokoju toplu riječ da im olakša život - piše u opisu.
Ode dućan - Odjavna tema (2005.)
Glazba: Dalibor Grubačević


Foto:24sata.hr

Ovo je pravi ogledni primjerak programa kakvog bi HRT u službi svih hrvata trebao proizvoditi i prodavati europi i svijetu, a ne kupovati tursko-španjolske sapunice. Realni prikaz zabačenih sredina gdje ljudska noga rijetko zalazi, a ipak još uvijek tamo žive ljudi na jedinstven i mnogima nedokučiv način. To je posebna vrijednost naše tradicije i baštine koju ne treba tajiti nego pokazati široj javnosti.
Koliko imamo takvih tema i mogućnosti za napraviti sate i sate programa, zanimljivog programa širim masam , a na kraju programa koji HRT može i ima čime napraviti i ne kupovati strane emisije. Plaćamo pretplatu a da ne znamo čamu ona služi i kamo odlazi, nemoćno gledamo program koji je više smiješan nego gledljiv, a HRT bahato tjera svoju politiku i pokušava kopirati komercijalne televizije koje unedogled repriziraju Raymonda, Kraljeve leda i sl., još jedino nije išao "Život na sjeveru".

Zašto HRT ne može na domaćem terenu snimati program u svojoj režiji ??




20

utorak

rujan

2011

Živio adeze!

Pita mene čovjek na blogu http://mamish.blog.hr jedno mučko pitanje : Oće'l taj ADZ dobit izbore opet, a?



Zato mu ja odgovaram vako:
Penzići će pred izbore dobiti nešto novaca pa će glasat za adz, a ima ih skoro milijun. Dobro, neće baš svi glasat jer će zaboravit da su izbori pa će ostat doma, no svejedno će glasat lijepi broj, barem 800.000. Branitelji će svi glasat za adz kako se nebi ugrozila njihova prava, mnogi su na sumnjiv način dobili penzije, invalidnosti i stanove, i nedaj bože da im netko u to dirne. To je sigurnih 500.000 glasova, a znam još ljudi koji nemaju status branitelja i mogli bi ga tražit. Adeze ima 220.000 članova i svi oni ća glasat. Možda neće svi za adeze, ali tko bi lud iša se kladit na momčad protiv koje igraš, znači još 150.000 glasova. Od pola milijuna zaposlenika državne uprave možemo očekivati isto toliko glasova jer oni drugi šuškaju da u upravi ima previše ljudi i da trećinu treba otpustit, a kako nitko ne zna u kojoj trećini se nalazi svi će glasat za adz da bi bili mirni.I to je dosta, dva milijuna glasova je sigurna pobjeda jer ionako neće izborima prisustvovati niti četiri milje ljudi, imaju pametnijeg posla od vježbanja demokracije.
Zato bi bilo najbolje priključit se adezeju, ako ne vjerujete prognozi ne morate sad se učlanjivat, ali nakon izbora svakako. Najbolje bi bilo da se svi učlanimo i da budemo jedna stranka jer se oni tako i ponašaju, kao da su jedini vladari i stvoritelji ove države. Da smo svi adezejci imali bismo jednake šanse za farbati tunele, dobiti mjesto u kućici u Vrgorcu, svi bi bili barba Lukini rodijaci i mogli bi mu napisat pismo, svi bi nas morali zaposlit (a nitko nebi smija otpustit), i svi bi bili sretni. Jednom mjesečno mogli bi otić do središnjice stranke, stat u red i teta Branka bi nam ispod pulta izvadila 700 kuna i dala, kao simboličan darak uvaženom članu. A ovake evo nam ga kad oćemo višestranačje, govorimo protiv državnotvorne vlasti, neki među nama su komunistički orijentirani pa prizivaju Jugoslaviju i rade protiv sistema za koji su se naši branitelji borili., a to nikako nije dobro za nas i našu zemlju. Adeze zna!
Dajem prijedlog na glasanje..

09

petak

rujan

2011

Lokalna radio postaja

Svi vi koji živite van dometa malih lokalnih stanica nemate pojma kakav humor i bedastoće propuštate. Istina da ima vrlo renomiranih i nazovi kvalitetnih stanica koje baljegaju sve i svašta svojim milozvučnim glasićima put etera, no provincija je provincija.
Slučajno sam okrenuo neku bezveznu stanicu i zaustavio se na njoj jer sam čuo fin, moderan glazbeni hit. Odsvirao taj hit pa još jedan, i ja potpuno zaboravio na to. Radio je ostao svirati dok sam se ja pozabavio svojim poslom i nisam više imao ništa s time, tek bi se povremeno mozgom priključio na zvuk i to što na radiju trkeljaju. Tako me je od jednom iz svojih rtazmišljanja povukao zvuk cajki na radiju što me prvo asociralo da sam okrenuo neku prekograničnu stanicu, no te nazovi cajke su bile zapravo prepjevi starih YU cajki na ijekavicu, i primjetio sam da je to s priličnom pažnjom učinjeno tako da se nije narušila rima. Pjevač i bend koji svira je pravi tipični seoski priučeni bend, muška pevaljka i stari poznat tekst koji pjevaju, odnosno pevaljak pokuša meketati. Užas! Završava ta muka a teta najavljje (ma tko ju zaposli s takvim glasom) želi dragom Marku i Mariji sve najbolje povodom njihovog vjenčanja u ime tetka i tete Branke, pjesma opet meeeeee, oooo, beeeee!!! Koja je to nakarada od pjesama i stanice, pa još teta spikerica tako milozvučnog glasa kao da joj je došlo milo dok to priča, mah!
Srećom program prekidaju podnevne vijesti od iste spikerice gdje je sve pročitala skoro u jednom dahu. Dodatak dnevniku je gost koji priča o nedostatku vode i mogućim redukcijama, priča da se ne zalijevaju vrtovi i bla bla bla.... a radio otvara linije kako bi slušatelji mogli postaviti pitanja gostu.

- Halo, dobar dan
- Dobar dan, imam male pujceke za prodati
- Gospođo ovo nisu oglasi
- Pet komada, dva su muška
- Ne možete sad davati oglase
- A kad mogu?
- Oglasi su svakoga da na u osam i u 16 sati. molim vas nazovite kasnije.
- Onda dobro, do viđenja
- Do viđenja

Bilo je to sve, hvala našem gostu, inženjeru. g. Branku i Vama slušatelji na pozivima. A sada nastavljamo s čestitkama, pozdravima i porukama: Dragom sinu sve najbolje......

05

ponedjeljak

rujan

2011

Zakipilo

09:00
Toliko mi je već puna kapa svega da ću morat puknit i odaslat ove svoje misli na sve strane.

12:15
Vrište danas na sve strane naslovi da je danas prvi dan škole i da tisuće prvašića kreću na svoj životni put školovanja.. tako sam i ja baš danas krenuo s, za nas starije reklo bi se usavršavanjem ili edukacijom.



Kaže narod da besposlena raja radi pizdarije, a isto su me učili i na kursu za desetara. Naravno u smislu vojske i vojnika. Tako sam ja danas krenuo raditi ono što nikad nisam i što sam samo gledao još kao mali. Bacio se ja na žbukanje... informatički majstor od zanata nabavio sve potrebno prema receptu i hrabro krenuo. Počelo je nešto ranije s googlanjem što i nije bilo baš nešto uspješno, jako malo se može doznati o tajnama žbuke i nabacivanja morta na zid. Nešto malo o sastavu žbuke i namjeni, drugo ništa. O tajnama i vještinama zidarske struke baš ništa!
Pretražio sam društvene mreže, prelistao stotine profila i statusa, no nitko, baš nitko nije napisao u status svog fejsa "danas žbukam špajzu", sutra nabacujemo dva stana u desnom krilu nove zgrade", ili bilo što slično s zidanjem i žbukanjem. Nema slika s bauštele, kante morta, fosni i zidarskih čekića, ništa. Samo neki profili s frenč noktima na tipkovnicama, noge po stolovima, monitor, cvijeće, hrpe papira, ljudi u dugim rukavima koji pričaju na mobitele, te sretni,veseli i nasmijani pojedinci na after work pijankama. Pa zar zidari danas ne barataju s laptopima, tabletima i ajfonima? Zar pod gablecom ne provjeravaju statuse na fejsu i uploadaju slike s gradilišta? Zar nebi bilo cool vidjeti friške fotke ganc novog, crnog asfalta, a ispod piše "upravo smo povukli 3 km južne trake na autoputu prema Lipovcu". Na slijedećoj slici ekipa s šljemovima i pivama nazdravlja dok se iza njih puši katran iz asfaltera. No vratimo se mi žbukanju..
Dakle nismo naučili ništa pa sad prelazimo na praktični dio, napravio ja žbuku, poredao alate, psihički se pripremio i.. šlop! Bacim ja prvu žlicu a ono sve otpadne. Udarim ja opet kad ono ostane na zidu nešto malo morta, onako veličine jedne paštete. Pa drš nedaj, pritisni malo, polij, dodaj vode, miješaj, bacaj i uspio ja nabacati čitave tačke na zid. Sad se bojim zalupiti vratima da nebi sve otpalo nazad što mi nebi bil onimalo drago. Uložio sam puno naporai znoja, ruke i noge me bole od ovoga. Sreća da sam kao mali gledao dosta kung fu filmova što se sada pokazalo izrazito korisnim, uvijek sam mislio da ću viđene vještine i tehnike jednom primjeniti u nekoj borbi protiv zla, a kad ono završilo sve sa žbukom na zidu. Sad me pukla misao... pa zašto su nas kao male filali tim filmovima? Zato što nam je bratska republika Kina davala popust ili nismo htjeli loš utjecaj zapadnjačke kulture...
Danas je sve drugačije i postavljeno naopakao,da naopakao! Kinezi nam više nisu braća,a bosanci sa znanjem kung fu žbukanja završili su na zapadu, rade u Sloweniji i voze Pasate karavane bez dodatne zidarske opreme.

Tako je to kad se besposlen čovjek hvata onoga što nije zanj, a opet što će kad drugog posla nema i kako se čini tak brzo neće niti biti.
A jebate pas, mješalica vani radi! Eno i susjedi već gledaju di se gasi.

17:00
Nabacao ja sva tri kvadrata zida, milina, pa to je skoro ravno. I nema veze što sam popio četiri zidarske dok bi priučeni majstor ovo nabacao dok bi otpio pola prve pive, no uspio sam steći nova znanja i bogato iskustvo. Osim iskustva izrodila se nova misao da bih za ajfon mogao napraviti aplikaciju, nazovi igru, gdje bi korisnik ajfonom u zamjenu za žlicu "nabacivao" žbuku na zid. O dobrom položaju ajfona (i forhendu) ovisilo bi hoće li žbuka otpasti ili ne, i time prikupljati pozitivne bodove. Bila bi to zanimljiva igrica za sve uredske tipove, ali i zidare u vrijeme zimskih dugih noći i trenutaka dokolice.Tko zna, možda se jednog dana dogodi i državno takmičenje u nabacivanju ajfon žbuke gdje bi ugledne firme slale i svoje zidarske predstavnike.
Pametnom za danas dosta.



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.